Izgubljen u prevodu samog sebe…

Milorad Dodik i njegovi koalicioni partneri na pres konferenciji, održanoj 15.04.o.g., djelovali su vrlo upečatljivo kao Potopljeni, Otužni Skup Grupe Ništarija svjesnih da su poraženi i da im slijedi skori kraj.
Pobjednici se tako ne ponašaju niti reaguju, već samo oni čije su sve lađe potonule.
Njihove Uklete Lađe.
Dodik, izgubljen u prevodu samog sebe, prvo tvrdi da će se “RS otcijepiti mirnim sredstvima” a nakon toga da će svako ko nagazi “entitetsku liniju” dobiti odgovor.
Izvjesno je da nije mislio da će tom Nekom/Nekim neko od njegovih reći – Ua, već pripucati.
Izvjesno je da je Dodik spreman žrtvovati one Srbe koji još uvijek vjeruju da je on za Srbe a ne Neprijatelj Srba No1, kao i svi koji ga prate.
Sve što Dodik tvrdi da će se desiti je neostvarivo, sem u mikromomentu koji može trajati najduže 24 časa.
Nadam se da u Republici Srpskoj ne postoji niko ali baš niko ko bi sebi dozvolio da zbog Dodika i njegove kriminalne bagre nestane za 24 časa.

Dodik definitivno odlazi sa političke scene ali odlazi i njegov teško bolesni, psihotični, korumpirani režim, jer sve suprotno značilo bi Kraj Planete.

Sve njegove priče o ukidanju Suda i Tužilaštva BiH, ukidanju CIK-a i njenih ovlasti, provođenje izbora po entitetskom izbornom zakonu i svi blablabla koje je uz to izgovorio su samo blablabla i ništa više od toga.
Istina, opasni blablabla, jer Dodik je spreman na incidente, kao i njegov, moram to naglasiti, nenormalni sluga Darko Banjac koji žali što Rusija nije otpočela Treći svjetski rat, odnosno, kako je on to rekao, da mu je “žao što Rusija nije napala Njemačku i još neke zemlje Evrope u kojima postoji nacizam”.
“Zato mi i ne želimo u EU”, rekao je Banjac, umišljeni komandant “ruskih trupa” koji u bolesnoj glavi “maršira na Berlin” a suština je da mu treba neka druga “banja” a ne Mlječanica iz koje se finansijski namiruje na osnovu bezakonja koje je uveo Režim.
“Optimizam” koji pokušava da emituje Dodik je njegov labuđi pjev i teško će politički stradati. Uopšte me više ne bi iznenadilo da bude uhapšen jer nakon svega što je izgovorio, to je zaslužio.
I ne samo on, već svi koji su sa njim bili na presu.
Dodik sam sebe kuraži, ali nema tu pomoći: vidi se samo prestravljena osoba koja mora još da pokuša(va) da izazove nasilje velikih razmjera u BiH. I kojem to neće poći za rukom.
Posebno je jadno što on “kuraži” one koji još vjeruju u njega lažima da će ambasador SAD-a Majkl Marfi otići “do 1. juna”.
Naravno da se to neće desiti a potezanje “odlaska Marfija” je prejeftini spin kako bi se “okuražili” njegovi teško, ali baš teško, uzdrmani redovi koji se snažno talasaju – zbog straha od nadolazećih događaja listom loših po njih.

Dodik zna tačno da Marfi odlazi po isteku mandata, zna i kada mu ističe mandat, zna i da to nije 1. juna, već dosta kasnije. Ali, ako mu je to jedini “argument” kako njegove sulude zamisli imaju “šanse” za uspjeh, neka i dalje njime maše, kao i “otcjepljenjima”, “ukidanjima” i incidentima.
Nažalost, incidenti ostaju realnost, jer Dodik ne kontroliše situaciju na terenu gdje je svjesno posijao mržnju i samo je pitanje trenutka kada će se desiti loše stvari.
Iskreno se nadam da do toga neće doći ali isto tako iskreno, nisam optimista po tom pitanju.
Dodik sa političke scene treba da ode što prije, jer svaki dan koji opstaje na njoj je nova opasnost za izazivanje manjih sukoba.

Slobodan Vasković